Ivanec je grad u Varaždinskoj županiji, na sjeveru Hrvatskog zagorja. Na širem gradskom području živi 12.723 stanovnika, a u samom naselju Ivanec oko 5000 stanovnika. Jedno od naselja grada Ivanca je i Margečan, mjesto u kojem se nalaze naše Kuće za odmor Vinbreg.
Ivanec danas
Ivanec je mali grad po mjeri svojih stanovnika. Lijepo je uređen, čist, miran i siguran. Ivanec je veće središte kojem gravitira još nekoliko okolnih općina. Stanovnicima su dostupni svi sadržaji potrebni za ugodan i kvalitetan život. U Ivancu djeluju dječji vrtići, osnovna i srednja škola, knjižnica, kino, muzej, dom zdravlja, veterinar, policija, pošta, banke i različite javne službe. Tu je također autobusni i željeznički kolodvor. U Ivancu se nalazi nekoliko većih trgovačkih centara (Lidl, Spar, Konzum, KTC), nekoliko manjih trgovina mješovitom robom, benzinske postaje, nekoliko specijaliziranih trgovina, tržnica, pekare, mesnice, voćara, nekoliko restorana i drugo.
Ivanec je i gospodarsko središte kraja. U Ivancu posluje oko 200-tinjak tvrtki od kojih je nekoliko većih industrijskih tvrtki, a lokalne vlasti privlače investitore u Poslovnu i industrijsku zonu. Tražite dobru lokaciju i priliku za ulaganje u Hrvatskoj, Ivanec nudi sve što trebate. Britanski Financial Times smjestio je Grad Ivanec na prvo mjesto top liste malih gradova u Europi s najboljim strategijama za privlačenje stranih ulaganja.
Društveni i kulturni život Ivanca
Stanovnici Ivanca vole slobodno vrijeme prevoditi u druženju, a popularni hrvatski poziv „Idemo na kavu“ i ovdje je dio lokalnog mentaliteta. Zato u Ivancu možete pronaći više kafića gdje možete popiti kavu ili neko drugo piće. Dio lokalne tradicije je i proizvodnja vina. Brojni ivančani posjeduju vinograde i manje kuće za odmor s podrumom koje se nazivaju klijeti. Klijeti su česta mjesta druženja i zabava.
U gradu djeluju brojna sportska društva i klubovi koja omogućuju djeci i mladima bavljenje sportom. Aktivne su i udruge iz područja kulture koje doprinose ponudi kulturnih sadržaja, a ujedno omogućuju stanovnicima da ostvare svoje kulturne potrebe.
U Ivancu se često organiziraju različite kulturne i zabavne manifestacije i događanja. Najveća manifestacija su Dani grada Ivanca sa različitim sadržajima poput koncerata, izložbi, radionica, zabave za najmlađe i sportskih događanja. Dan grada Ivanca se obilježava 24. lipnja, a programi se održavaju u tjednima prije i poslije tog datuma. U posljednje vrijeme vrlo je popularan i Advent u Ivancu.
Tradicija – po čemu je Ivanec poznat
Planinarstvo
Ivanec je smješten podno planine Ivanščice (1060 metara), najviše hrvatske planina sjeverno od rijeke Save. Smatra se da su Ivanec i Ivančica dobili ime po Sv. Ivanu, zaštitniku ivanovaca, viteškom redu koje je u ovim krajevima bio prisutan od 12 stoljeća. Povezanost Ivanca i Ivanščice stvorilo je poseban odnos kod stanovnika ivanečkog kraja prema ovoj lijepoj i posebnoj planini. Prvi pismeno zabilježen izlet na Ivanščicu je iz 1858. godine, a Hrvatsko planinarsko društvo „Ivančica“ osnovano je u Ivancu 1899. godine. Planinarstvo je dio lokalne tradicije, a Ivanščica do danas privlači brojne planinare, zaljubljenike u prirodu i izletnike iz zemlje i svijeta. U turističkom smislu, Ivanec se brendira kao planinarski grad. Prije nekoliko godina u Ivancu je otvoren Muzej planinarstva.
Više informacija o planinarenju i planinarskim stazama pronađite ovdje.
Rudarstvo
Rudarstvo je imalo značajan utjecaj na gospodarski i društveni razvoj ivanečkog kraja. Najznačajnija rudarska aktivnost bilo je iskapanje ugljena koje je započelo 1895. godine otvaranjem prvog okna u obližnjoj Kuljevčici. Prvo oko u Ivancu otvoreno je 1901. godine. U godinama nakon Drugog svjetskog rata, na vrhuncu proizvodnje, u ivanečkim rudnicima bilo je zaposleno oko 1700 radnika. Gotovo da nije bilo obitelji u kojoj nije bilo rudara. Bio je to težak, opasan i nedovoljno plaćen posao. Zbog teških uvjeta rada, malih plaća rudara i konkurencije jeftinijeg ugljena, republička vlada 1971. godine donosi odluku o zatvaranju rudnika u Hrvatskoj. Uložena su značajna financijska sredstva kako bi se rudnici zamijenili novim industrijama, a tadašnji rudari našli nove poslove. Uslijedilo je zlatno doba ivanečke industrije nastale na temeljima nekadašnjih rudnika. Ivanec svoju industrijalizaciju i razvoj duguje žuljevitim rukama rudara.
Vrijedi spomenuti da se je u Ivancu rudarilo i mnogo ranije. Rudarili su ovdje njemački rudari „Sasi“ i nakon njih francuski rudari. Postoji zapis iz 1782. godine gdje se spominje se da je Gregorius Petho de Gerse započeo je s iskopavanjem željezne rude u obližnjem mjestu Željeznica. Na sjevernim padinama Ivanščice mogu se i danas pronaći napuštena rudarska okna. Kopala se je na Ivanščici ruda limonit, cink i olovo. Ostao je sačuvan rudnik Kraševski zviri gdje se je od 1860. do 1872. druge godine vadio cink i olovo, a uz ovaj rudnik se veže i talionica cinka u Kuljevčici. Zalihe rude su brzo iscrpljene.
Vodenice i mlinovi
Od Prigorca prema Ivancu teče potok Bistrica. Zbog svojeg umjerenog pada, Bistrica je bila idealna za pokretanje vodenica. Bistricu su obilježili mali privatni mlinovi koji su mljeli žito za potrebe žitelja šireg ivanečkog kraja, a nekad ih je na Bistrici bilo čak 20. Mlinarski posao je bio zanimljivo organiziran. Kočijaši su obilazili okolna mjesta i sela gdje su preuzimali platnene vreće sa žitom koje su bile označene imenom vlasnika. Idući dan bi vraćali punu vreću samljevenog brašna. Mlinaru su svoju uslugu naplaćivali u naturi, uzimali su određeni postotak žita. Kočijaši su za prijevoz također bili plaćeni u naturi, za svoju uslugu dobivali su žito. Zbog pomanjkanja vode u Bistrici, mlinovi su prestali s radom.
Jedini preostali mlin na Bistrici je Friščićev mlin u Prigorcu. Mlin je prvorazredna turistička atrakcija za brojne izletnike i planinare na putu za Ivanščicu.
Kratka povijest Ivanca
Povijest Ivanca povezana je s viteških redom ivanovaca, poznati još i kao Red svetog Ivana Jeruzalemskog (latinski: Fratres hospitalis sancti Johannis Iherisolimamitani). Već u 12. stoljeću imali su ogromne posjede na Ivanščici, a sjedište im je bilo utvrđeni grad Bela (danas Pusta Bela). Ivanec je bio gospodarska jedinica ivanovaca, vjerojatno majur. Postoje indicije da su u Ivancu sagradili kulu stražaru, a uz kulu se nalazila kapelica sv. Ivana Krstitelja, njihovog zaštitnika. Smatra se da je Ivanec dobio svoje ime po ovoj kapelici. U pisanim dokumentima, Ivanec se prvi puta spominje 1396. godine u povelji Ivana Paližne mlađeg, priora belskog. Ivanec se u povelji naziva „slobodno naselje sv. Ivana“, a poveljom su se građanima Ivanca jamčila određene privilegije. Papa Inocent VII. ukida ivanovce, a oni do 1469. godine potpuno nestaju iz Hrvatske.
Odlaskom ivanovaca, svi njihovi posjedi, pa tako i Ivanec prelaze u svjetovne ruke i mijenjaju nekoliko gospodara. Naposlijetku, Ivaniš Korvin, nezakoniti sin hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina i hrvatski ban, oko 1502. godine prodaje Belu zajedno s Ivancem mađarskoj grofovskoj obitelji Petheo de Gerse. Ova obitelj vladala je Ivancem do 1738. godine. Za njihove vladavine Bela je počela gubiti važnost, a Ivanec postaje njihovo gospodarsko i upravno sjedište. Oni su u Ivancu sredinom 16. stoljeća sagradili kaštel, koji je tijekom godina više puta dograđivan. Nažalost, stari grada Ivanec stradao je u Drugom svjetskom ratu i srušen.
Nakon smrti posljednjeg muškog potomka obitelji Petheo de Gerse i njegove udovice, kraljevski fisk 1730. godine preuzima vlastelinstvo. Kralj Karlo IV prodaje dvorac grofovskoj obitelji Erdody. No, ženske nasljednice obitelji Petheo de Gerse uspjele su vratiti posjed u parnici koja je trajala 54. godine. Posjed je 1817. godine podijeljen među 15 plemićkih obitelji. Među nasljednicima je bila i obitelj Kukuljević Sakcinski. Povijest Ivanca se do tridesetih godina dvadesetog stoljeća veže uz ovu uglednu hrvatsku plemićku obitelj. Zbog lošeg upravljanje posjednom i nagomilanih dugova, Ivanec preuzima obitelj Šaban u čijem vlasništvu je dvorac doživio svoj kraj. Dvorac je spaljen u ratu 1943. godine. Nakon završetka rata, ostatak imanje je 1946. nacionaliziran, a preostale dvije kule ruševnog grada su srušene 1959. godine. Teren je izravnan i pretvoren u park.
Župnu crkvu sv. Marije Magdalene u Ivancu sagradili su Ladislav Erdody i njegova supruga u razdoblju od 1755. do 1765. godine. Današnji izgled crkve potječe s kraja 19. stoljeća kada je crkva bila obnovljena nakon potresa. Crkva ima više vrijednih vitraja. Svi prozori su nabavljeni 1895. godine iz Beča, iz radionice Karla Geylinga. Stotinjak godina je debeli sloj žbuke skrivao pravo umjetničko blago koje se nalazi u crkvi. Ispod sloja vapnene žbuke otkriven je oslikan svod koji se pripisuje nekome bliskome Ivanu Rangeru ili njemu samome. Ivan Ranger je najpoznatiji freskoslikar pavlinskog doba. Hefererove orgulje datiraju iz 1887. godine.
Što raditi u Ivancu
- Prošećite ulicama grada
- Razgledajte centar grada (središnji trg, crkva, park)
- Posjetite Muzej planinarstva
- Posjetite Centar Kukuljević
- Ručajte u nekom restoranu
- Kupite pecivo ili burek u jednoj od ivanečkih pekarnica
- Popijte kavu ili neko drugo piće u jednom od ivanečkih kafića
- Prošećite oko ivanečkih jezera Jarki
- Kupite obuću za djecu u Froddo outletu
- U Ivancu se proizvodi svjetski poznata dječja obuća marke Froddo koja je dizajnirana kako bi omogućila prirodan i zdrav razvoj dječjih stopala
- Uputite se prema Prigorcu
- Sportski ribolov
- Ako ste zaljubljenici u sportski ribolov, bajeri u Ivancu su vrlo popularna destinacija za ribiče i mjesto održavanja brojnih natjecanja